Sinopse
„...Utonuvši pogledom u daleko nebo Olivije Berten traži motiv za novu sliku. Šta će slikati? Ne zna još. Nije on uostalom odlučan umjetnik, siguran u sebe, nego nemiran duh kojemu se neodlučno nadahnuće neprestano koleba između sviju objava umjetnosti. Bogat je, slavan, stekao je sve časti, a pri koncu života još je vazda čovjek, koji još ne zna pravo za kojim je idealom išao. Dobio je rimsku nagradu, branio tradicije, oživljavao nakon mnogih drugih slavne historijske prizore; zatim je modernizirao svoj smjer, te slikao žive ljude s prisjećanjem na klasiku. Inteligentan, zanosan, žilav radenik s pokretljivom maštom, oduševljen za svoju umjetnost koju divno poznaje stekao je svojim finim duhom znamenitu vještinu u izvedbi i veliku gipkost talenta, što mu je donekle nastala od kolebanja i od pokušaja u svakom žanru. Možda je na njegovu narav djelovao i nagli zanos publike za njegova elegantna, otmjena i korektna djela, te ga spriječio da ne bude ono što bi bio postao na uobičajeni način. Još od početnoga uspjeha navijek ga je bunila želja da se svidi, iako mu je bila nesvijesna, te mu je tajom skretala put, ublaživala uvjerenja. Uostalom, ta želja da se svidi javljala se u njega u svim oblicima i mnogo je pripomogla njegovoj slavi...“